On Academia, dio drugi
 Zaplet Kako ono beše… e da, zagrizla sam to govno. Dok su me još nagovarali da počnem predavati i prestanem šmizliti, po glavi su mi se koturale najmanje dvije užasavajuće pomisli. Prva je ta da ću morat spremit 12 dvosatnih predavanja (odnosno futur u perfektu: bila sam budem mislila da ću morati, tako nekako bi to išlo, I believe). Ta pomisao je (u) mome biću izazivala jezu, ali daleko manju od one koju je izazivala ideja da se zapravo radi o seminarskom tipu rada, gdje bi ja trebala, u osnovi, moderirati diskusiju, i maštovite asocijativne nizove koji tangencijalno (ova riječ nije ovdje mojom voljom, GO AWAY!!!) pucaju u svim zamislivim smjerovima, nekako navesti da se fino isprepletu with ”aims and objectives of the course”. Više o ”aims and objectives” chez Nina. E sad, jedino što zapravo uzima spremanje 12 dvosatnih predavanja je vrijeme. Jednom kad si spremio sat, istrkeljaš šta si imao i Bosna šaptom pade (odnosno smirila se, što mu dođe na isto). Svi pozaspali, ali tebe se to ne tiče, jer si ti svoje obavio. Brzo sam skapirala, i prije nego što sam bila upozorena (ko kaže da hrvatski ne trpi pasiv, sasvim je dobro ovo istrpio), da se studenti ne mogu koncentrirati duže od 10 minuta. Naravno da nisam skapirala da se studenti ne mogu koncentrirati duže od 10 minuta, jer je to potpuna budalaština, nego da britanski obrazovni sustav zadnjih pet do deset godina počiva na tom aksiomu. Fora s tim baukom koji kruži hodnicima britanskih fakseva jest da je on zapravo izrazito djelotvorno sredstvo za postizavanje cilja. A cilj je, pogodit ćete, da se dovede u pitanje bogomdana hijerarhija po kojoj onaj koji predaje (odozgo, odnosno s katedre ili lecterna) pronosi svjetlo znanja onima (dolje) koji slušaju i potom reproduciraju. Iako se ta hijerarhija čini evidentno problematičnom (osobito ako predajete bilo koji od postizama, struktural, modern ili kolonijal), mogu primijetiti da je moje cjelokupno školovanje, a Filofaks tu nije nikakva iznimka (uz pokoju iznimku, odnosno jednu), učinilo mnogo da je učvrsti, dapače ureže u kamenu za sve vijeke vjekova. A i britansko je obrazovanje, kako ga se sjećaju moji, doduše nešto stariji kolege, isto tako izgledalo dobar dio njihovih života. Problem cezure nakon 10’, on the other hand, jest da se zahvaljujući njojzi studente ohrabruje da očekuju od tebe cirkusku točku i stand up comedy act, all-in-one. (Na posljednjem satu ovog semestra, nakon što je već peti student po redu rekao da mu je najdosadniji tekst ovog semestra bio Althusserov o ideološkim državnim aparatima ponudila sam se da se obučem kao Ideologija i otplešem mali ples kako bi im stari Alti bio malo zanimljiviji. Krenuli su skupljat pare a da nisu ni trepnuli.) |
